SPORTBLOGER

VS.

Pošto nam je na drugoj godini za 2,5 ECTS bodova obaveza napisati esej ja sam se odlučio napraviti esej iz Osnova tiskanih medija. U dogovoru s profesorom Kanižajem to sam napravio usmenom budući da teže i sporije pišem. Stoga mu se zahvaljujem što mi je to omogućio jer mi je to puno pomoglo. Sad ću preči na stvar.

Za temu sam imao usporediti sportsko izvještavanje u 24sata i Sportskim novostima. Budući da svakodnevno redovito pratim sportski tisak, istina češće na Internetu jer je tako jednostavnije budući da ne mogu sam na kiosk po novine bilo mi je to zanimljivo uspoređivati i pratiti. Pratio sam izvještavanje tih dviju novina u razdoblju od 25. studenog do 15. prosinca 2008. godine

Nema se ustvari tu ništa puno usporediti razlika između tih dviju novina su nebo i zemlja. Jedina sličnost im je da u obije novine prevladava nogomet. Subotom i nedjeljom prevladava domaći nogomet. Utorkom i srijedom europski, a četvrtkom, a ponekad i utorkom malo više prostora uz nogomet dobiva i košarka. Ostali sportovi raspoređeni su podjednako, Osim ako se ne radi o nekom većem natjecanju. Kao što je na primjer u razdoblju dok sam ja radio ovo  istraživanje bili u tijeku Europsko prvenstvo  za žene u rukometu u Makedoniji i Europsko prvenstvo u plivanju u malim bazenima u Rijeci. Tada su ženski rukomet i plivanje bili dosta zastupljeni.

Što se tiče SN-a to su novine koje meni u potpunosti odgovaraju i u kojima ne bi ništa posebno mijenjao. Jedino što sam im  donedavno zamjerao što nisu imali web stranicu budući da ja, kao što sam već rekao pretežito koristim Internet. No, i to su riješili. Stranica im djeluje, ako me dobro sjećanje služi nešto više od godinu dana i moram reći da sam jako zadovoljan s njom. Tu i tamo me iznerviraju neke stvari u SN-u, ali to je normalno u svakim novinama toga ima. SN su novine koje mene u potpunosti zadovoljavaju i u globalu sam zadovoljan s njima. Neki od novinara čije kolumne redovito čitam su Jurica Radić i Anton Samovojska, nogometni novinari, te Bernard Baleka koji prati košarku.

Što se 24sata tiče to su novine koje imaju poseban sportski prilog, ali sve jedno to je prekratko i dosta loše napisano. Vjerojatno bi Zoran Turković, pomoćnik glavnog urednika 24sata, koji nam je nekoliko puta držao seminare rekao da je to s obzirom na njihovu koncepciju dovoljno, ali bez uvrede ja i dalje mislim da se iz sportskog priloga 24sata ne možemo kvalitetno informirati. Barem ja 24sata čitam samo na faksu pod pauzom ili negdje na kavi jer su to praktične novine isključivo zbog formata. Nepraktično mi je u ili na faksu čitati SN zbog veličine novina. 24sata previše pažnje posvećuje Dinamu. To  im zamjeram ne zato što sam protiv Dinama. Da je Rijeka ili Hajduk ili bilo tko drugi prvak vjerojatno ni se većinom bavili njima. To nije dobro mislim da treba dati prostor svim klubovima u svim sportovima jednako.

Ne mogu izdvojiti nikoga iz 24sata. Dobri su to novinari, ali ne mogu se uspoređivati s onima iz SN-a. Tu pišu i neki bivši studenti ovog faksa. To sam tek kasnije saznao. Kađem dobro pišu, ali ne dovoljno dobro. Još će se poboljšati s godinama, sigurno. Možda neki završe i u boljim novinama. Po meni 24sata bi trebao proširiti sportsko izdanje. Sad će mi možda neki zamjeriti na ovoj rečenici. Možda će ispasti da tjeram vodu na svoj mlin, ali sport je kod nas jako popularan i treba mu posvetiti dosta pažnje. Mislim da sport jako diže tiražu novinama.

Za kraj ću samo reći nemam osobno ništa protiv 24sata. Ukoliko završim u nekoj redakciji ne bi imao ništa protiv započeti karijeru u 24sata, kao neki naši kolege. Ali, ipak velika i želja i primarna stvar mi je jednog dana pisati za SN, velika ambicija mi je jednog dana pokrenuti svoje vlastite sportske novine. Ali to će se sve dogoditi ako ne uspijem na TV-u, zbog čega i Jesam na ovom fakultetu.

Eto uz analizu 24sata i SN-a  progovorio sam malo i o svojim ciljevima.

Žao mi je što vam uz ovu analizu nisam predočio i neke grafove, statistike. Nije bilo vremena nažalost, ali mislim da si i sami možete predočiti razlike o kojima sam govorio. Nadam se da će svima koji čitate moj blog ovo biti zanimljivo.

• Leave a comment... (3)

Slika govori tisuću riječi. Ta stara poslovica govori ban koliko je fotografija važna. Pogotovo se to tiče nas novinara. Kao što i na seminaru čuli slika nam muže puno pomoći u objašnjavanju priče. Čitatelja može potaknuti da pročita članak. Mene je osobno puno puta slika potaknula da čitam članak. No slika može izazvati i kontra efekt. Zato bi kao budući urednici trebali misliti na to kakve slike objavljujemo. Ja osobno na svojim blogovima gotovo u svakom postu koristim fotografije jer osobno smatram da je fotografija vrlo važna i fa će više ljudi pročitati post ako u njemu ima fotografija. Naravno služim se fotografijama sa raznih portala. Što se tiče izvora fotografije, moram priznati da nisam baš ažuran što se toga tiče i ne pišem od kuda je skinuta. No u većini slučajeva izvor piše na samoj fotografiji tako da ne kršim zakon. Još moram naglasiti da ne volim da ne volim arhivske fotografije nego pazim da to budu one koje se odnose naš na članak koji pišem. No, kad nema takvih poslužim se i arhivskim fotografijama. Kada sam na nekom događaju uživo  i sam slikam nešto tako da kad sam u mogućnosti koristim i vlastite izvore. Fotografije članak čine zanimljivijim i zato ih treba što više koristiti.

• Leave a comment... (2)

Prošlo je već dosta vremena otkako sam se logirao na Facebook. Nisam baš puno bio na tome. Zapostavio sam ga dosta, nisam imao baš puno vremena za to. Djelovao mi je glupo. Više pažnje posvetio sam svojim blogovima. No, u zadnje vrijeme počeli su mi se tamo javljati ljudi koje dugo nisam čuo ni vidio. Skužio sam da je to stvarno dobra i zanimljiva stvar. Jučerašnji seminar iz tiskanih medija me najviše potakao da se više posvetim Facebooku. Samo u ovih 24 sata, od jučer do danas totalno sam promijenio mišljenje o Fejsu. Stvarno nije trebalo puno da se zarazim. Član sam naravno mnogih grupa koje se tiču nogometa. Nemam što drugo reći nego Fejs je zakon!!!

• Leave a comment... (2)

Iako sam jučer bio jako umoran natjerao sam se da odem na seminar iz tiska. Nije mi bilo žao. Tema o evoluciji novina o kojoj je pričao gost predavač, pomoćnik glavnog urednika 24sata Zoran Turković bila je vrlo interesantna, Iako sam malo toga čuo budući da sam sjedio u zadnjim redovima bilo je zanimljivo. Svoje mišljenje o opstanku tiska u budućnosti sam već izrazio u jednom od prijašnjih svojih postova. Ima još uvijek i uvijek će niti ljudi koji čitaju novine. Možda u budućnosti neće niti tiska kao takvog, ali će ga sigurno biti. To da se neke redakcije sve više kompjuteriziraju i više pažnje posvećuju internetskim izdanjima pa i čak otvaranju TV programa je rekao bih sasvim normalno. To je samo praćenje trendova. Ali ono što je rekao Zoran Turković da će se u budućnosti tempo života ubrzati i da za čitanje  i kupovanje novina jednostavno nećemo imati vremena. S tom konstatacijom se ne mogu složiti mislim da je malo pretjerao. Novine se čitaju i uvijek će se čitati bez obzira na tehnologiju. To je jednostavno ljudski ritual. Ako ništa čitat ćemo ih barem ujutro uz kavu. Ne mogu novine samo tako nestati. Barem bi meni bilo čudno bez njih.

• Leave a comment... (0)

Danas bih se malo pozabavio pressicom. Naravno ne bi ja bio ja kad ne bi o tome počeo pričati kroz sport. Sorry ljudi, možda sam mnogima već dosadan s tim svojim fanatizmom prema sportu, ali što ću takvog me majka rodila. U ostalom ovaj fakultet sam upisao s ciljem da postanem velika novinarska ličnost u svijetu sporta. Upravo zato Vas u skoro svakom svom postu bez obzira koji mu naslov bio provodim kroz svijet sporta jer to je ono što najbolje znam. Nadam se da je barem nekolicini vas moj blog zanimljiv. Vidim da Vas se dosta javlja i ostavlja komentare pa valjda to moje piskaranje nešto i vrijedi.

No, da krenemo polako na moju današnju temu. Jesu li konferencije za novinare dosadne i treba li na njih ići ili ne? Mislim da su konferencije za novinare vrlo važna i korisna stvar. Pogotovo za nas mlade novinare. Na pressici možemo puno toga naučiti, a i na kraju krajeva meni su pressice vrlo zanimljive pogotovo kad je u pitanju sport Konferencije za novinare uoči i nakon utakmica naših «Vatrenih» su mi najzanimljivije. Ako nam se pruži prilika sada u studenskim danima da prisustvujemo nekoj konferenciji za novinare mislim da je svakako treba iskoristiti. Iz tih konferencija možemo izvući pouku. Uvidjeti greške nekih novinara i pripaziti da ih mi u budućnosti ne ponavljamo, a i mislim da kao mladi novinari možemo prikupiti na pressici puno iskustva.

Već dulje vrijeme planiram intervju sa našim izbornikom Bilićem i Darijom Srnom. No, nikako da uhvatim vremena i napravim nešto ozbiljnije po tom pitanju. To bi bilo dobro napraviti nakon konferencije za novinare, a i volio bi prisustvovati u živo jednoj takvo konferenciji naše reprezentacije. Nadam se da ću se uspjeti nekako ušuljati barem na jednu prije nego što postanem profesionalni novinar i prije nego što mi takve konferencije postanu svakodnevni posao.

Što se tiče toga jesu li pressice dosadne, naravno ima i takvih, ali ja sam u većini slučajeva naišao na duhovite konferencije. Osobito kad je naš izbornik Bilić i neki drugi treneri i sportaši u pitanju. Da ne spominjem smijeh kad naši političari počnu valjati gluposti i svađati se sa novinarima. To ponekad liči i na dječji vrtić. Sjećam se jedne konferencije Milana Bandića koja je bila takva smijurija da nisam mogao vjerovati. To je bila naprosto sramota za jednu tako važnu temu koja se ticala glavnog grada Hrvatske. Imao sam dojam kao da gledam neku dobru komediju sa Eddie Murphyjem. To je sramota jer vrlo često se kod nas zna iz važnih političkih tema raditi, oprostite na izrazu, sprdačina.

Što se tiče svrhe konferencije za novinare. Ama mladim novinarima kao što sam već rekao mogu poslužiti za stjecanje iskustva. One služe u većini slučajeva za informiranje javnosti i što je vrlo važno za smirivanje i upozorenje javnosti u nekim kriznim situacijama. To su tzv. Izvanredne konferencije za novinare.

• Leave a comment... (1)

 Zadnji seminar iz tiskanih medija o proizvodnji novina za mene je bio izuzetno interesantan. Vjerojatno i najinteresantniji do sada. Prije svega zato što ukoliko ne postanem komentator alternativa i jedna od mojih velikih ambicija je pokretanje vlastitih novina. Oni koji me dobro poznaju i prate moj blog dobro znaju da se te novine ne bi bavile ničim drugim osim sportom. Vidite i sami na blogu da vjerno pratim svaki i najmanji koračić svog voljenog Hajduka. Možda sam mnogima već i dosadan s time, ali vidim da puno vas prati i komentira oba moja bloga. Hvala vam na tome!! Znači da ipak nešto vrijedi to moje piskaranje.

Volio bih skrenuti pozornost na sljedeću stvar. Svi vi koji pratite nogomet u Hrvata, a vjerujem i oni najveći laici znate da su dva naša najveća kluba Hajduk i Dinamo. Oni pa i njihovi navijači, Torcida i Bad Blue Boysi imaju svoje vlastite novine. Međutim to je sve koliko ja znam na lokalnoj razini. Sve što se odnosi na Hajduk možete čitati samo u Splitu i okolici, a sve što se Dinama tiče orijentirano je na Zagreb i okolicu. Ta dva kluba imaju navijače diljem zemlje i smatram da bi časopisi takvog tipa  trebali izlaziti u cijeloj zemlji, a ne samo na lokalnom području. Meni recimo kao navijaču Hajduka u Zagrebu recimo jako nedostaju novine o Hajduku budući da volim čitati sportski tisak Torcide u Zagrebu ima dosta kao i BBB-a u Splitu i sigurno bi ih zanimao neki takav časopis. Moja ideja je  tako pokrenuti časopis o Hajduku koji bi distribuirao po cijeloj Hrvatskoj. Zasigurno bi bilo dobro pokrenuti takav časopis i što se plavih tiče no, ja se time ne bi bavio. Pokretanje novina je težak i zahtjevan posao, ali što je teže time je meni izazov veći. Kad se radi o Hajduku vrlo sam temeljit i inspiriran. Potrudio bi se oko časopisa da bude jako kvalitetan i vjerujte mi bio bi. Našao bi suradnike s povjerenjem koji su mi voljni pomoći. Prošao sam ekonomsku školu znam dosta dobro trgovati i vjerujem da bi se uspješno progurao na tržište.

Ako bi mi redakcija bila u Zagrebu moglo bi to izazvati i dosta kontroverzi pa bi onda možda i izdavao poseban časopis i o Dinamu čisto da imam mira, da mi nitko ništa ne može prigovoriti. Sve u svemu mislim da bi to bio dobar projekt, a što mislite vi? Prokomentirajte!!!

• Leave a comment... (3)

Kao što vjerujem svi znamo postoje dvije vrste pogrešaka u novinarstvu. S jedne strane imamo one koje nastaju iz neznanja, a s druge one koje se odnose na novinarsku etiku. Za ove prve mi je pomalo nevjerojatno da su tako česte, ali eto. Oni primjeri krivo napisanih članaka koje smo danas, to jest sada već jučer vidjeli na seminaru stvarno imaju enorman broj suvišnih ili krivo položenih informacija. Stvarno se čovjek treba zadubiti u tekst da bi razumio o čemu se tu radi. To je zastrašujuća činjenica kada uzmemo u obzir da novine čita puno starijih i prosječnih čitatelja koji će vrlo teško to razumjeti. Naročito tu mislim na penzionere. Takve članke mi je teško opravdati i zaista mi nije jasno zašto netko to tako s brda s dola piše kad barem po mom mišljenju uopće nije problem napisati članak o bilo čemu koji bi svaki prosječan čitatelj mogao razumjeti, Kao što je i sam profesor na seminaru rekao bolje staviti ogromnu sliku ili neki oglas i kvalitetan članak nego nepotrebno rastezati i uništavati članak samo da bi popunili stranicu..

Što se tiče onih drugih etičkih pogrešaka o tome sam već puno previše slušao na ovom faksu. Tako da ću samo kratko nešto napisati o tome. Pod ovime što sam rekao puno previše ne mislim ništa loše, dapače dobro je da to stalno tupimo, možda smo mi upravo generacija koja će barem malo iskorijeniti tu neetičnost. Ma da je to vrlo teško. Mnogi urednici tjeraju na to svoje novinare, čak i pod prijetnjom otkaza. Sve to samo da bi napravili ekskluzivnu vijest i podigli tiražu novina. Moj dobar prijatelj, bivši novinar, ne bih ga  htio imenovati izgubio je posao upravo zato jer je odbio tako nešto. Ono što je meni najtragičnije da takve vijesti mogu nekome ugroziti čitav život, zdravlje karijeru, obitelj….Nadam se da će toga u budućnosti biti što manje.

• Leave a comment... (2)

Svjedoci smo da u današnje vrijeme Internet prevladava. Ljudi, pogotovo mlađa populacija sve više i više se informiraju Internetom. Često puta sam čuo od ljudi naročito onih koji manje zarađuju i štede rečenicu «Šta ću trošiti novce na novine imam sve na Internetu». Ja konkretno mogu navesti primjer svoje bake koja je i prije rijetko kupovala novine, a to je slučaj pogotovo sada kada se naučila služiti Internetom. Neki ljudi jednostavno nemaju novaca da svaki dan uzimaju novine koje ih zanimaju. Zadovoljavaju se informacijama sa Interneta. Ne kažem da članci na Internetu nisu dovoljno opširni i kvalitetni. Dapače Internet ima svoje prednosti jer nam može pružiti i multimedijalne sadržaje vezane uz temu. Internet je i najbrži na njemu će se prvom informacija objaviti.

Unatoč svemu tome ne vjerujem da će tisak izumrijeti. Ipak u novinama dobivamo najširi i najdetaljniji opis događaja. Najveća prednost novina je u tome što su opipljive, što ih možemo držati u rukama. Znam po samome sebi, a i znam još puno takvih ljudi koji se lakše fokusiraju na nešto kada drže novine u rukama i čitaju nego kad čitaju sa ekrana. Mnogo ljudi ponajviše su to penzioneri obožavaju nagradne igre koje su svako malo u novinama. Pa će se novine kupovati ako ništa drugo onda zbog nagradnih igara. Naklade u tisku će sigurno padati Internet će u budućnosti prevladati. No, tisak zasigurno neće izumrijeti ponajprije zbog opipljivosti i toga što u većini slučajeva detaljnije prati aktualne događaje sa raznim dodatnim prilozima, nerijetko i special izdanjima. (npr. special izdanje raznih novina u vezi ubojstva Ive Pukanića, uhićenja generala Gotovine, uspjeha naših sportaša i slično) Na takva izdanja na Internetu ćemo rijetko kada naići.  

• Leave a comment... (3)