SPORTBLOGER

Evo i 2008. moja sretna godina, budući da je 8osam moj sretan broj, bliži se kraju. Dolazi nam vrijeme blagdana, Božić, rođendan našeg spasitelja Isusa, ali i vrijeme darivanja. Došao je čas da napišem pismo našem dragom i dobroćudnom djedici Božićnjaku.  

Svu dobru dječicu ovoga svijeta veseli Božić. Kite bor i sa velikim nestrpljenjem čekaju svoj dar. Govorim dobru djecu jer za mene ne postoji zločesto dijete. Postoji samo više ili manje zaigrano dijete. Što se mene tiče ne Ja imam određeni hendikep u životu, ali na svoj život se ne mogu žaliti dobro mi je imam sve što mi zasad treba. Kad biste me pitali što želim za ovaj dar pod Božić, reći ću Vam jednu stvar. Što sam stariji, nemojte me sada možda neki krivo shvatiti, svaki poklon mi je drag i lijep, ali ne vesele me više toliko kao prije materijalne stvari. Kao mali dobivao sam na tone igračaka i svakakvih gluparija. Sada me više veseli nečiji topli i iskreni zagrljaj i one stvari koje u meni izazivaju brdo emocija. Svi znate da sam lud za sportom i svojim Hajdukom. Ono što mene veseli i ispunjava u životu prije svega je moja obitelj, jer bez njih danas ne bih bio ovdje gdje jesam. Hvala svoj mojoj užoj i široj obitelji. Najviše hvala tata, hvala mama. Nakon obitelji dolazi nogomet (Hajduk), koji mi je inspiracija za veliku većinu mojih postova pa tako i ovog. No prije nego razvijem temu ovog posta da kažem da su na trećem mjestu u mom životu vrlo bitna stvar za mene, a to su žene.

I sada da pređem na stvar. Ono što želim od malog Isusa i dragog nam djedice za ovaj Božić je Hajduk na prvom mjestu Hrvatske nogometne lige. Dragi djedice okitit ću bor i sve ljipo ukrasiti, ali što se mene tiče meni ovaj Božić ništa specijalno pod bor ne treba usreći neko drugo dijete sa jednim poklonom više, a meni želju za ovaj Božić ispuni na ljeto i donesi na Poljud naslov prvaka Hrvatske ove godine. Možda će ti biti naporno i teško samo za mene raditi na ljeto, ali uz pomoć malog Isusa nadam se da ćeš mi ispuniti moju želju. Nadam se da ću ove godine na Poljudu s «bilima» slaviti naslov prvaka!!!!

Sve Vas voli i pozdravlja Vaš Robinho i Možda malo preuranjeno, ali čestit i blagoslovljen Božić od srca želim svima!!!!

Jesu li moje želje skromne ili ne nisam ja tu da sudim o tome procijenite sami, a moj dar za Božić svima je ova pjesmica……..

Voli Vas sve Robinho

• Leave a comment... (10)

Pobjeda Baracka Obame dokazuje da nestaje i rasizam. Amerika je po meni sada već mogu reći bila jer nadam se više nije glavni izvor rasizma. Ponajviše zato me veseli Obamina pobjeda. Zaista mu vjerujem. Vjerujem da može napraviti pozitivne promjene Americi i svijetu.

Posebno mi se sviđa dio njegovog govora nakon izbora, kada kaže: «Ovo je glas svih crnaca i bijelaca, mladih i starih, glas homoseksualaca. Ovo je glas svih Amerikanaca» I kada govori da se Amerika ne dijeli na crvene i plave. Da su svi samo jedno Sjedinjene Američke Države. Legendarna mi je i ona njegova rečenica: “Yes we can!”

Izbor Baracka Obame za predsjednika SAD-a zaista mi budi nadu u bolji svijet. U bolje sutra.

Obama je inače svog protukandidata republikanca Johna McCaina nadmoćno pobjedio osvojivši 349 elektorskih glasova, dok ih je John McCain skupio 162, a za pobijedu je inače potrebno 270.

Još samo na kraju da kažem da će Barack prisegnuti 20 siječnja iduće godine. To svi koji ste pratili događanja oko američkih izbora vjerujem znate.

• Leave a comment... (4)

Počela je nova akademska godina. Evo mene ponovno na Studosferi Nisam upisao Online novinarstvo ali to ne znači da neću nastaviti pisati na studosferi. Čuo sam jučer od nekih kolega da imam jedan od najboljih blogova. Drago mi je to. Iako mislim da ne pišem ništa posebno. Ali eto tko hoće imat će ponovno prilike čitati moje sportske izvještaje i još svakakve druge gluparije s kojima sam se vjerojatno nekima popeo i na vrh glave- Bilo bi mi drago da svratite koji puta i na moj blog na blog. hr kojem posvećujem više pažnje. Pa koga zanima  adresa je robinho88. blog.hr Imate i link na ovom blogu. Eto toliko za prvi post ove godine. Pozdrav svim mojim dragim kolegama, a posebno onima koji čitaju ovaj blog. Držite se i uživajte do sljedećeg posta.

• Leave a comment... (4)

Nema goreg osjećaja u meni od onoga kad se vratim kući sa ispita iz engleskog jezika. Sretan sam što sam dobio 2, ali s druge strane osjećam se jadno i ponizno jer je taj prolaz totalno nezaslužen i to je na neki način nepošteno prema drugima koji su rekli više od mene, a nisu prošli. Zato i pišem ovaj post dragi kolege da se vama na neki način ispričam. Strani jezici su jednostavno meni noćna mora. Prolazim ih na sreću i totalno nezasluženo i zato se osjećam užas! Ali sretan sam da imam 2 jer jednostavno od jezika mi se oprostite na izrazu riga. Sve mogu  naučiti ali to ne. Nesretan sam i zato što mi engleski ruši prosjek. To je tako što se može dragi Bog me je stvorio kao totalnog antitalenta za jezike. Uzalud mi sve druge ocjene ako ne položim jezik. Zato sam sretan da ga polažem na kakav takav način. Jer jednostavno ne ide drugačije. Učim taj prokleti engleski ali nikako neće i neće u tintaru. Eto sada mi je lakše kad sam to podijelio sa vama. Totalno sam svjestan svoga neznanja. Ali dobro je bitna je 2 prolaz je prolaz. Samo velika hvala dragom Bogu na prolazu i duboko se ispričavam onima koji su možda znali bolje od mene, a nisu prošli.

Zdravi i veseli bili do idućeg mog posta!!!

• Leave a comment... (4)

Otkad sam krenuo na ovaj faks ne znam što se događa i čime sam to zaslužio. Polaganje ispita mi ide super. Stekao sam hvale vrijedan krug prijatelja. Dogodile su se mnoge stvari koje su me zapanjile u pozitivnom smislu. Time mi je uvelike olakšan moj put prema ostvarenju još jednog od mojih snova da postanem sportski novinar. Upisao sam faks koji sam želio. To mi je bio prvi pravi poticaj da krenem dalje. Iskreno da vam kažem sumnjao sam fa ću uspjeti na faksu. Ali evo tu sam gdje jesam. Kad sam se, kako bi se reklo ufurao u novinarstvo počeo sam pisati i blog koji sam naravno posvetio svojoj najvećoj ljubavi sportu. Na račun bloga počele su stizati razne pohvale Od mojih ukućana, prijatelja kolega pa i od totalno nepoznatih ljudi. Kada sam u drugom semestru počeo slušati kolegij «Novi mediji» krenu sam pisati blog i na Studosferi relativno novom blog servisu od faksa. Tek su tu počeli stizati razni  komentari nakon kojih sam shvatio da moji postovi koje prije svega pišem iz gušta nečemu vrijede. Posebno cijenim vas drage kolege koje uopće ne zanima sport, ali ipak odvajate vrijeme i čitate moje postove. To je lijepo i velika vam hvala. Ono što me potaklo na pisanje ovog posta je post kolegice Antonije Parlov posvećen meni. Taj post me zaista ostavio bez teksta ne mogu vjerovati da mogu tako ostaviti dojam na nekog da napiše nešto tako lijepo o meni. Tonka hvala ti od srca. Ovaj post je u velikoj mjeri posvećen tebi. Jednostavno sam osjetio potrebu napisati ovaj post i zahvaliti vam se svima, a posebno Tonki… Svima koji me čitate i hvalite jedno veliko hvala..

Tonkin post: http://djevojkaizoldschoola.studosfera.com/2008/05/17/moje-ime-je-sportski-novinar/

• Leave a comment... (3)