SPORTBLOGER

Ljudi moji to sam ja. Ne znam zašto se svi čude tome ko pura dreku. Ispričavam se što moram biti vulgaran ali mi para ide na uši van kad me netko pita ili prigovori zašto Hajduk pa iz Zagreba si, moraš za Dinamo!! Dragi moji u životu se samo mora umrijeti i ništa drugo I zato pišem ovaj post da jednom za uvijek razjasnim svoje osjećaje. I zato svatko kome nešto u ovoj priči nije jasno neka pažljivo sa razumijevanjem pročita ovaj post.
Priznajem nekada sam bio na “plavoj” strani ali tvrdim da mi je to bila najveća greška u životu, Srce mi je uvijek vuklo na “bilu” dalmatinsku stranu samo što sam se prije kad sam bio manji bojao to priznati. Ničiji utjecaj nije na mene djelovao to je samo i jedino moja odluka. Jednostavno sviđa mi se njihov mentalitet, temperament kako god hoćete. Naravno ne mentalitet onih seljačina koji sad u zadnje vrijeme siluju, ubijaju i ne znam što sve ne rade, nego mentalitet normalnih civiliziranih Dalmatinaca kojih  ima daleko više nego ovih loših. U ostalom u svakom kraju ima psihički poremećenih idiota tako da mislim da ne treba posebno izdvajati ni jedan dio Hrvatske što se toga tiče.. No pređimo mi ponovno na Hajduk previše sam skrenuo s teme. Kao što sam već rekao srce mi je uvijek vuklo prema Hajduku. Mislim da nema ljepšeg osjećaja i adrenalina kad se sa tribina poljuda Zaori “Dalmatinac sam”, “Dalmacijo”, Dalmacija u mom oku” ili bilo koja druga pisma kako bi Dalmatinci rekli. Jednostavno obožavam Hajduk i nitko mi to ne može zabraniti. Nikada ga neću napustiti pa niti ako ne daj Bože padne u drugu ligu ili se dogodi bilo što tako strašno..Da me ne bi netko krivo shvatio ne podržavam nikakve tučnjave ili tako nešto. Ali za mala provociranja sam uvijek. Također kao Boyse poštujem tatu brata i sve sebi bliske osobe.I ja imam podršku od svih njih i ne sputavaju me u ničemu. A za one kojima i dalje nešto smeta i koji i dalje tvrde da nemam pravo navijati za svoj Hajduk jer nemam veze s Dalmacijom samo poručujem da ću jednoga dana kao sportski novinar raditi u Splitu, pisati za Hajduk. Tamo nadam se zasnovati sretnu obitelj, napraviti malog Dalmatinca pa mi više nećete moći reći da nemam veze sa Dalmacijom. Inače cijeli stan mi je u hajdukovim bojama. zato se super osjećam u stanu. Na Poljudu nikada nisam bio na utakmici ali se nadam da ću uskoro ići..Još jedna stvar koja me smeta ovdje u Zagrebu, a to je da se nemam gdje učlaniti u Hajduk. Smatram da je to sramota jer bi Zagreb kao glavni grad trebao imati FanClub  podružnice od svih prvoligaških klubova koji imaju FanClub pa i od najvećeg rivala Hajduka. Možda griješim možda postoji negdje u Zagrebu naš FanClub ali ja ga za sada nigdje ne primjećujem
Još jednom želim naglasiti, sve ovo što sam ovdje pisao je najiskrenije iz srca, sve od prvog do posljednjeg slova.Hajduk je moja najveća sportska ljubav, obožavam ih. Jedva čekam svaku nihovu utakmicu, pobjedu. Svaki put kad gledam njihovu utakmicu i navijam za njih uživam u tome. I zato svatko tko me bude ponovno i ponovno gnjavio zašto sam za Hajduk i da moram za Dinamo neka svaki put ponovno pročita ovaj post…

Vjerujte mi koža mi se od ovoga ježi, suze mi idu na oči. Najljepši prizor koji sam u životu vidio!!

• Leave a comment... (6)

Znamo da kod nas u sportu, a i općenito na Balkanu stvari se ne odvijaju baš legalno i pošteno. Ali, ovo što se događa u Hrvatskoj odbojci je ispod svake mjere i pameti. Prvo onaj kaos od prošlog ljeta, kad je Rade Malević, izraziti Hrvatski odbojkaški stručnjak smijenjen i na njegovo mjesto postavljen Leo Barić. smjena trenera se dogodila na istoj sjednici saveza i u ženskoj vrsti. No više žestokih rasprava vodilo se oko muške reprezentacije. Malević je bio smijenjen taman prije početka Europskog prvenstva. Svi igrači su stali na stranu Malevića i otišli samoinicijativno s njim na pripreme. Nije došao samo Šime Vulin, Ponajbolji igrač Hrvatske. Predsjednik saveza Andrija Popović išao je toliki daleko da je čak falsificirao potpis ministra Zorana Primorca da se Malević smjeni. To je ubrzo otkriveno i Malević je na kraju otišao s momčadi na prvenstvo, gdje ih nitko iz saveza nije došao pratiti. No ubrzo nakon prvenstva i nakon što se nije uspio kvalificirati s reprezentacijom na Olimpijske Igre u Peking, na kvalifikacijskom turniru u Cataniji, Malević daje sam osravku. Ostavku je dao u 12. mjesecu prošle godine. Nakon njega, odlazak je najavio i Kapetan Igor Omrčen. No ne pratim više toliko odbojku pa ne znam je li Omrčen zaista rekao Zbogom reprezentaciji. Treba reći da su put, boravak, smještaj i povratak sa kvalifikacijskog turnira igrači i Malević Financirali i svog džepa, bez pomoći saveza, što je sramota. Šteta je da se takav veliki potencijal Hrvatske reprezentativne odbojke koči djetinjastim i maloumnim svađama. Nekada smo u ženskoj odbojci bili u vrhu, a muška je bila u usponu. Možda bi tako bilo i danas da imamo normalne i civilizirane uvjete rada. Ovako samo više sramotimo hrvatsku odbojku u svijetu. Tako bi predsjednik Hrvatskog odbojkaškog saveza, sada već bivši Andrija Popović i svi koji su na njegovoj strani, vrlo lako mogli naći mjesto u onom mom postu “Izdajice Domovine”, što sam neki dan pisao. “Pametni” gospodin Andrija Popović prekjučer je dao ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog odbojkaškog saveza. Stoga, nadajmo se boljim vremenima hrvatske odbojke. Iako se ništa ne može preko noći okrenuti. Pogotovo ako na njegovo mjesto dođe još veći kreten.

• Leave a comment... (0)

Olimpijske Igre u Pekingu bit će, po meni totalni promašaj. Mišljenja sam da se tu neće snaći ni mnogi sportaši. To će pasati većinom samo Kinezima, Peking je kao prvo dosta zagađen, zbog velike industrije, a i puno automobila. Kina mi nije dobar izbor za organizaciju takvog nečeg. Pola stadiona koji se grade za igre, možda će kasnije biti srušeni. To smo mogli vidjeti i na primjeru Japana, koji je nakon održanog svjetskog nogometnog prvenstva 2002. morao srušiti pola, za to natjecanje izgrađenih stadiona, jer im se nisu isplatili. Olimpijske igre u Kini mogle bi biti vrlo rizične jer Tibetanci prosvjeduju i prijete zbog politike kršenja ljudskih prava, koje Kina vodi prema njima i zbog toga što su protjerani iz Kine Već su par puta pokušali ugasiti i ukrasti Baklju na putu prema Pekingu, u Londonu, Parizu i San Franciscu. Baklja, koju na putu prema Pekingu nose mnoga poznata lica iz sporta, a ona zbog ovakve situacije ne može promicati svoj glavni cilj, mir slogu i Olimpijski duh. Danas je primjerice prolazila kroz New Delhi u tajnosti. mogla ju je vidjeti samo nekolicina uzvanika i djece. Uz tolike mjere osiguranja Tibetanci su opet radili prosvjede. No, to izgleda ne brine Međunarodni Olimpijski odbor. Njima paše da su Igre tamo jer će iz Kine izvući milijune i milijune, a mi možemo samo strahovati da se ne ponovi sličan scenarij kao na primjer na Igrama 1972. u Munchenu ili nešto slično. Peking je sve u svemu po meni, potpuni promašaj. Još kad se sjetim da se moram dizat ili još gore vračati se iz vana u 4 ujutro kad su na moru najbolji tulumi, da bi gledao Olimpijski program, prisjedne mi i vremenska razlika, Kina, Peking i Olimpijske Igre. Stoga sam potpuno na strani Tibetanaca.

• Leave a comment... (0)

Očito sam nasjeo na prvoaprilsku šalu ili ne znam što je. Ali sad sam odjednom saznao da se Final Four NLB lige igra u Ljubljani. Slučajno pričajući s prijateljem o KK. Zadru rekao mi je da je u Ljubljani. Mislio sam da me zeza ali otišao sam na službenu stranicu NLB-a, kad ono stvarno Ljubljana!!

To je po mome, a i po mišljenju čelništva Zadra pomalo bezobrazna odluka. Zadar je najviše zaslužio taj završni turnir, a i na početku sezone mu je obećano ukoliko se kvalificira da će dobiti organizaciju. No, što čete, nije prvi put da je Hrvatska izigrana kad je u pitanju košarka. Mislim da u svemu tome ponajviše imaju prste bahati Srbi (Partizan): Kojima naravno više odgovara Ljubljana, a Slovenci kada su neočekivano izbacili Zvezdu i ponudili se za organizaciju i dobro im je došla nečija podrška. Što čete papci se boje zadarske atmosfere. Naravno da zbog toga Srbima više odgovara Ljubljana. Možda u svemu tome malo prste ima i naša Cibona koja se boji možda da im Zadar ne preotme Euroligu. U to ne bih ulazio jer nemam dokaza za to. No, iskreno se nadam da to nije istina. Iako je borba Zadra i Cibone za Euroligu ovaj puta vrlo tijesna Cibona ima trenutno 22 boda Zadar 16. Zadrani bi u slučaju pobjede nad Hemofarmom (protiv kojeg igra u polufinalu NLB-a 25.04. u 18 i 15h) dobio dodatnih 5 bodova, a u slučaju osvajanja lige još 7. Dakle možda se Cibona toha boji. Ali, nadam se da nije to u pitanju. Jer ako klub iz Hrvatske otežava Hrvatima u regionalnoj ligi, onda je to strašno!!!

Ja Ipak ostajem pri svom stavu da su glavni i odgovorni za ovo Srbi- Mogao bi sad svakog tko stoji iza ovoga dobro izvrijeđati jer me strašno boli nepravda, a u ovome svemu ima je poprilično, po tko zna koji put. Ali, ipak se ne želim spuštati na taj nivo da nekoga vrijeđam, jer ovo je koliko toliko ozbiljan blog.

Bez obzira na sve ovo ja mislim da će Zadar najbolje sam ispraviti ovu nepravdu, tako što će u Ljubljani osvojiti naslov. Zadar je sposoban za to, a i zaslužio je to.

Za kraj samo da kažem da nam je sljedeće godine, ukoliko se kvalificiramo obećana organizacija Final Foura pa baš me zanima kako će to završiti

• Leave a comment... (0)

Barem meni, koji živim za sport, pratim i vatreno navijam za sve hrvatske nacionalne vrste u svim sportovima. Da sam ja osobno sportaš. Da imam priliku nastupati za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, što mi je želja od rođenja, ali s obzirom na okolnosti to nisam u mogućnosti. No da mogu bila bi mi čast nositi “kockasti” dres. Zato sam ogorčen na one idiote poput Nikole Vujčića, Gordana Giričeka, Ive Karlovića, svojevremeno Patrika Čavara koji su odbijali ili odbijaju nastup za reprezentaciju onda kad su bili najpotrebnije. To je po meni papčinski, bezobrazno, licemjerno ili kako god hoćete. Reprezentacija je Svetinja i svakom bi trebalo biti čast nastupati u nacionalnoj vrsti. Trebali bi se svi ugledati na vaterpoliste, a pogotovo rukometaše. Te dvije reprezentacije “ginu” za Domovinu. Igraju ozlijeđeni sa zadnjim atomima snage ostavljaju srce na terenu za Hrvatsku. Najviše me se dojmila i dirnula me izjava Petra Metličića na kraju prošlogodišnjeg rukometnog Eura. Rekao je: “Kad igram za reprezentaciju to mi je ponos i čast, a kad dođem u Siudad Real tamo igram za novce i to mi je posao”. (Siudad Real je španjolski klub za koji Pero trenutno igra) No da se vratim na temu. oš jedna stvar koja me smeta, koja je dvolična i proračunata je odluka Patrika Čavara koji je ipak odlučio vratiti se reprezentaciji tek kad smo se popeli na vrh Svijeta(2003. Portugal). Dvolično mi djeluje i odluka Ive Karlovića koji se odlučio vratiti u Hrvatsku za skorašnji Davis Kup susret u Dubrovniku sa Italijom. Ugurao se po mom mišljenju kad njemu najviše odgovara. Bio je u reprezentaciji i na finalu Davis Cupa u Bratislavi protiv Slovačke, kada smo osvojili Davis Cup i dobio je trofej i medalju, a da nije ni lopticu puknuo(2005.). Nakon toga se povukao. Nije htio doći kad smo ga najviše trebali. Sada kad njemu paše opet se vratio. To mi je skroz jadno.

Svi ti likovi koji zbog novca odbijaju reprezentaciju trebali bi znati da se u reprezentaciji ne gleda novac nego ponos i čast. Prema tome košarkašima, tenisačima i svima ostalima koji odbijaju nastup za Hrvatsku primjer bi trebalo biti zajedništvo i srčanost ponajprije naših rukometaša, a zatim vaterpolista i nogometaša.

• Leave a comment... (5)